)
)
)
)
)
)
Ulazna zgrada zgrada je za novo došli kažnjenike kao pregled i popis. Lijevi ulaz morali su sve stvari i obuću predat na stol položiti. Preuzeti osobni broj popisa. U kutu zgrade kažnjeničku odjeću i obuću preuzeti, i kroz desna vrata izaći van.
Samice najćešće su to bile prostorije ukopane u zemlju bez prozora. Ili u podrumima zgrada. Samica je sadržavala drveni krevet, WC a najčešće je bila duga 2m isto toliko i visoka.
Bunkeri su se počeli graditi 1950god. za bolju obranu od Rusa. Imali su dobru ventilaciju, spremnike za vogu, masivna vrata kojima su se bunkeri zatvarali.bunkeri su bili spojeni podzemnim hodnicima.
6. Radilište 101 ili «Petrova rupa»
Tajanstven dio logora na otoku bilo je Radilište 101. Dobilo je ime po tome što je toliko radnika u početku bilo tamo smješteno. Kažnjenici su ga zvali «Petrova rupa» po profesoru Petru Komneniću, predsjedniku republičke skupštine Crne Gore. On je također bio doveden u prvoj grupi 101.
Petrova rupa je zapravo bila vrtača duboka oko 7m, a široka oko 20 m. Vrtaču su još Talijani prije rata izdubili tražeći boksit.u rupi izolacija je bila potpuna. Noću je bila osvjetljena reflektorima s kula.
Zatvorenici u Petrovoj rupi živjeli su pod potpunom izolacijom. Nitko im nije smio dolaziti u posjet, niti su oni smjeli biti u kontaktu s nekim iz vana. U Petrovoj rupi nalazili su se posebni zatvorenici, bivši članovi centralnih komiteta, visoki rukovodioci, ministri, generali, španjolski borci, ambasadori, profesori univerziteta, bivši komunisti školovani u SSSR-u, od kojih su neki bili sumnjičeni da su agenti NKVD-a.
Slika 16.:Goli Otok - Spilja strahota na otoku rajnog odmarališta - Hots Spotsa .Crvene mrlje pokazuju mijesta, na kojima su se događale strahote.
Po naj novijim saznanjima bilo je života u podzemljnu. Vrlo je moguće da najveći dio života se u podzemlju odvijao.
7. Razni oblici mučenja na Golom otoku
zatvorenici na Golom otoku podnijeli su jednu od najgorih tortura. Torturom se težilio preodgoji zatvorenika, međutim većina njih je podlegla tom naporu pa su na Golom otoku ostavili život. Većina zatvorenika osim tjelesnih rana i slomova imala je teška psihička oštećenja i trajne poremećaje.
Zatvorenici su doživljavali psihičke šokove samim iskrcavanjem na Goli otok gdje su dočekani prjetećim povicima. Kad bi se iskrcali na Goli otok sljedila je fizička tortura. Špalir (stroj)- zatvorenici su morali protrčati kroz dva voda izluđenih zatvorenika koji su bili primorani šibama tući pridošlice. Na sredini špalira bio je doktor koji bi preslušao srce zatvoreniku i on bi morao nastaviti dalje.mnogi su posrnuli i umrli međutim stari zatvorenici su ih podizali i nastavljali sa torturom. Na završetku žrtve bi bile malaksale i slomljene. Zatvorenike su mučili također i sizifovsklim poslovima npr. Prenošenje kamenja s jedne hrpe na drugu i opet nazad na prvu hrpu.
Najpoznatije načelo “toplog zeca” tj. muke špalira funkcioniralo je u svim hijerarhijama na Golom otoku. Sva mučenja na Golom otoku izvodili su sami zatvorenici na nagovore nadređenih iz UDB-e.
Na Golom otoku tajne je bilo nemoguće zadržati. Ovo su samo neki od oblika mučenja kojeg je nažalost bilo previše i nije se samo tijelo slamalo već se čovjeku srušila kompletna ličnost. Bio je otuđen sam od sebe.
Nema komentara:
Objavi komentar